Sveta Nauka
Autor : against illusions
Domoradačko stanovništvo Severne i Južne Amerike, Australije, Afrike i mnogih manjih teritorijalnih prostranstava u dodiru sa evropskom »civilizacijom« imalo je dva izbora:
1. da se pokori;
2. da bude istrebljeno.
U velikoj većini, ljudi su istrebljivani. Dovoljna je informacija da je slobodan odstrel Aboridžina u Australiji bio dozvoljen čak do početka 20. veka. Verovatno bi bio i danas, da sresti Aboridžina na njegovoj zemlji nije postala senzacija prvog reda. O sudbini severnoameričkih Indijanaca izlišno je govoriti. Zapravo, slobodno možemo postaviti pitanje: ko su uopšte ti ljudi, gde su oni? Nema ih.
Kako je jedna civilizacija uopšte mogla da postupa na takav način? Hajdemo najpre da se osvrnemo na neke antropološke ideje koje su se javile još pre zasnivanja ove nauke, a paralelno sa javljanjem tih »ideja« trajalo je istrebljavanje domorodačkog stanovništva na svim područijima gde se to moglo. Da li slučajno?
Za početak ovog teksta, iskoristićemo delo »Drugi i mi« Cvetana Todorova, poglavlje »Rasa i rasijalizam«. Razlikujmo rasizam i rasijalizam. Rasizam podrazumeva ponašanje, dok je razijalizam doktrina, koja ne mora podrazumevati nikakvo ponašanje, već samo mišljenje. Rasista bi, dakle, bio čovek koji mrzi pripadnike druge rase i shodno tome preduzima postupke protiv njih, dok bi rasijalista bio čovek koji podržava ideju o različitosti rasa. Šta podrazumeva ta rasijalistička ideja. Da bismo prepoznali klasični rasijalizam, on mora da zadovolji pet postavki. To su:
- Postojanje rasa – ljudske grupe poseduju zajedničke fizičke odlike.
- Kontinuitet između fizičkog i moralnog – rasijalista pretpostavlja da fizičke razlike odražavaju moralne. Iliti, crnac može biti jedino moralno iskvareno biće iz prostog razloga što je crn.
- Kolektivizam – podrazumeva da ponašanje pojedinca zavisi od toga kojoj grupi (narodu, rasi) pripada. Dakle, šta god ste saznali o sebi, ili o nekoj drugoj osobi – zaboravite. Grupa uslovljava pojedinca i pojedinac nema ničeg svog.
- Hijerarhija – postojanje hijerarhije među rasama, gde je, očekivano, rasa kojoj pripada čovek koji podržava ideju rasijalizma najbolja, najpametnija, najlepša… Ostale rase su niže od njegove.
- Politika zasnovana na rasijalizmu – kada okupimo prethodne četiri postavke, iz njih sledi peta, koja nalaže da se politika rukovodi prema »zdravom« razumu (»naučnom saznanju«), prema čijim sudovima će ostale »inferiorne« rase biti porobljene.
U suštini, rasijalizam je nastao i postojao jedino u Evropi, tako da je cela priča o »opravdanom« nipodaštavanju i porobljavanju drugih rasa od strane belaca.
Žorž Bifon (18. vek) je bio jedan od najznačajnijih rasijalista, faktički, začetnik rasijalizma. Bifon je bio poznat kao prirodnjak (biolog); uživao je veliki ugled kod intelektualne elite u tadašnjoj Evropi. U svom delu »Prirodna istorija«, Bifon se pozabavio rasama. Naime, Bifon je uveren da su sve nebele rase – niže rase. Snažan uticaj Bifonovog dela ogleda se u tome što je njegovo delo imalo NAUČNI karakter. O kakvoj nauci je ovde reč?
Bifon najpre tvrdi da je ljudski rod jedinstven. Postoje razlike među ljudima, ali kako je moguće da se različite rase ukrštaju, onda nužno sledi zaključak da rase pripadaju jednoj vrsti. Dakle, svi ljudi potiču iz jednog roda. Druga zajednička stvar svih ljudi je radikalna razlika u odnosu na sva ostala živa bića, koja se ogleda u superiornijem razumu. Tada ovaj autor obrće priču i počinje da priča protiv onoga od čega je pošao. Tako, sledeće što Bifon tvrdi jeste da odsutvo razuma i govora i odsustvo hijerarhije je jedna distiktivna odlika životinjskog sveta. Što, zapravo, znači da ako postoje društva koja ne poseduju hijerarhiju, ta društva ne čine ljudi već životinje. Ako ljudi nisu sposobni da uoče hijerarhiju, odnosno da shvate da nisu svi jednaki, onda su oni asocijalni. »Svaki narod kod kojeg nema ni reda, ni zakona, ni vladara, niti društva u uobičajenom smislu, više je skupina varvarskih i nezavisnih ljudi, koji se potčinjavaju samo svojim pojedinačnim strastima, nego što je ta skupina narod« (Bifon, Prirodna istorija). Termin »varvarski« isto je što i »nezavisni«, tj. asocijalni. Slobodni ljudi su divljaci, a ne bi bili divljaci samo ako su spremni da sebe ograniče pravilima, zakonima i da im se potčine. Naravno, uz gospodara. Dakle, ako nemate gospodara vi niste čovek. Šta li je onda gospodar?
»Pošto u tom delu američkog kontinetna nije zatečen nijedan civilizovan narod, mogli bismo pretpostaviti da je brojnost ljudi tu bila isuviše mala i da su te krajeve naselili pre isuviše kratkog vremena da bi mogli osetiti potrebu, a još manje vrednosti udruživanja u zajednicu.« Slaba naseljenost je karakteristika nedovoljne razvijenosti. Pritom je slaba naseljenost za Bifona očigledan dokaz da tu ne postoji civilizacija, od toga se i polazi. Čvrsti argumenti protiv indijanaca, nema šta! A pogledajte sledeće argumente za razlikovanje nižih i viših rasa:
»Persijanci, Turci i Mavari su postigli izvestan stepen prosvećenosti, ali Arabljani (…) žive kao Tatari, bez ikakvog poretka, neprosvećeno, skoro van zajednica. (…) Njihove kuće su niske i primitivno građene; zemlja im je loše obrađena. (…) Čak im je i jezik toliko uprošćen da skoro svi govore isto. Pošto poseduju veoma mali broj ideja i broj izraza im je oskudan. (…) Svi su podjednako prosti, sujeverni i zatucani.«
Opis naroda severnog Japana:
»Oni žive kao divljaci i hrane se kitovim mesom i ribljim uljem« (zamislite te prostake, jedu riblje ulje i kitovo meso, neshvatajući da krem čovečanstva treba da jede druge vrste mesa).
»Žene za svoje ukrašavanje nisu izmislile nikakvo drugo sredstvo do da obrve i usne boje u plavo« (a po čemu je superiornije bojenje obrva u crno, a usana u crveno?).
»Muškarcima je jedino zadovoljstvo da idu lov na vukove, medvede i jelene i da love kitove« (dok je lov na fazana i jerebice uzvišeniji?). Što se tiče Azijata »oni imaju male svinjske oči« (i zbog toga su inferiorniji, glupi, nerazvijeni…).
A obratite pažnju kako Bifon jednim zarezom sugeriše da prihvatimo njegove vrednosne sudove: »Ti narodi su veoma crni, divlji i surovi«. Evo jednog sugirisanja pomoću »takođe«: »Razlikujemo ih od drugih po boji koja je mnogo crnja, a takođe i po tome što su gluplji i primitivniji«, ili »ljudi su tu takođe veoma lepi i prirodno produhovljeni« (ako nam se ljudi učine veoma lepima, onda su oni i prirodno produhovljeni?).
I tako dalje…
Zašto je ovo za nas važno? Bifon je bio naučnik, prirodnjak na dobrom glasu. Ovaj čovek je iskoristio svoj autoritet prorodnjaka da ubedi ljude kako je ropstvo sasvim osnovana stvar! Mnogi su kasnije prihvatili ovu doktrinu, i dalje je razrađivali. Volter je prokomentarisao sledeće: »Nije neverovatno da su u žarkim krajevima majmuni potčinili devojke«. Mislim da je ovo sramota i pomisliti, akamoli izgovoriti. Volter je toliko mrzeo nebele rase da je čak prihvatio ideju o poligenezi ljudskog roda, tj. da je čovečanstvo nastalo na nekoliko različitih mesta zemaljske kugle. Ubeđenost evropljana da su superiorniji od ostatka sveta čvrsto je bila uvrežena u »nauci« do pred kraj 19. veka. Kasnije nije više bilo ni potrebe, jer je cela svetska populacija, osim Japanaca, Arabljana, Kineza i još nekih indoevropskih naroda, porobljena ili istrebljena.
Zbog svojih interesa, vladari su se pred javnim mnjenjem pravdali tobožnjom naukom kako bi legalizovali porobljavanje ili istrebljenje, pre svih, crnaca, amerikanaca i australijanaca. Nauka (ali i Crkva sa svojim »misionarima« (čitaj špijunima, agentima)) je davala alibi za taj robovlasničko-imerijalistički poduhvat. Da li zaista mislite da je danas nauka većinom u drugačijoj funkciji? Humanizam i humanost nikada nisu ni postojali, to je zabluda, priča za malu decu. Ljudima je obećavano da će napretkom nauke i »progresom« uskoro čitavo čovečanstvo uživati u izobilju. Danas je očigledno da je to bila laž. I sutra će biti. Rasijalizam ne samo što je bio poguban za nebele rase, već je u 20. veku bio iskorišćen za prolivnje velike količine krvi (II Svetski rat). Postoji li mogućnost da je rasijalizam svesno »ubačen« i »održavan« obzirom da je neko od njega imao velike materijalne koristi?
Govoreći o nauci, moramo primetiti da je naučna tvrdnja tako koncipirana da se u nju uopšte ne može sumnjati, kao konačna istina. Iako smo mnogo puta bili svedoci da nauka »zakazuje«, mi i dalje slepo verujemo naučnim tvrdnjama. Ključna reč je »verujemo«. Isto tako smo verovali da se Krstaški ratovi vode u ime Boga. Nije li manipulacija masama instrumentima Crkvinog hiršćanstva jednostavno zamenjena naukom? Crkva je propagirala dogmu, danas to čini nauka. Ne vidim bitniju razliku. Crkvi su bile dovoljne crkvene škole i sveštenici (kao njeni reprezentativni pretstavnici) u svakom mestu, dok su nauci potrebni mediji i sistemi obrazovanja. Suština manipulacije masama je ostala ista, samo se koriste drugačiji instrumenti. Mada, primetno je, da su profit i efikasnost korz manipulisanje naukom daleko veći i sigurniji. Crkva je, za svoj alibi, propagirala nekakav sistem vrednosti, jer je pretpostavljala Hrista i Boga, kao moralne uzore. Nauka je i poslednji bedem odbrane čovekove od samoga sebe (moral) – izbrisala.
Nikola Tesla je govorio da je nauka opasna stvar ukoliko nije vođena verom u Boga. Pretpostavimo da je vera u Boga za Teslu bila puko postojanje kvalitetnog sistema vrednosti. Ovaj Teslin poziv ima težinu, ako ni zbog čega drugog, samo zato što ga je on izgovorio. Danas nije potrebno ovo analizirati, jer je nauka omogućila sledeće stvari: atomsku bombu i brojna druga oružija, izuzetno destruktivna, koja omogućuju ubijanje velikog broja ljudi odjednom; manipulaciju putem masmedija kojoj se ne vidi više ni početak ni kraj; farmaceutsku industriju (zajedno sa tzv. »zvaničnom medicinom«) koja ne leči, već ima zadatak da stvori što veći profit kroz tretiranje bolesti (skupe terapije koje ne mogu da izleče, već da odlože dejstvo bolesti), ne kroz lečenje jer onda neće imati kome da prodaje svoja sranja; brojne materije i zračenja koja direktno narušavaju zdravlje ljudi, a o kojima se ćuti; zagađenost planete; i još mnogo, mnogo drugih stvari zbog kojih zaključujem, verujem opravdano, da je nauka čovečanstvu nanela više štete nego koristi. A zamislite: ljudi u nauku uopšte ne sumnjaju!
Ipak, nauka bez medija ne bi imala ovoliku moć koju danas ima. Treba još reći da nauka nije kriva sama po sebi što je zloupotrebljena, ali u većini slučajeva, ona se finansira iz nečijeg džepa, dakle, neko ulaže u njen razvoj. Onaj koji ulaže očekuje i profit. Uopšte me je strah da pomislim koji je krajnji cilj projekta na francusko-švajcarskoj granici u vezi sa izgradnjom onog džinovskog akceleratora atoma. Nadam se da je cilj krajnje trivijalan: da se organizuje odliv velikih sredstava za naučna istraživanja u nešto što samo po sebi neće doneti nikakvu konkretnu korist. Nadam se da je tako.
Nauka i njena znanja su danas do krajnosti zloupotrebljena i toga moramo biti svesni svakog momenta, naročito kada saznajemo nove »naučne tvrdnje«, ili se o starima »mnogo priča« ovih dana.









































