Srebrenica Jul 1995.- U traganju za istinom

U velikoj Patrijaršijskoj sali u Beogradu predstavljena je knjiga Milivoja Ivaniševića “Srebrenica jul 1995. – U traganju za istinom”.
Gospodin Milivoj Ivanišević je osnivač i rukovodioc Centra za prikupljanje podataka o zločinima počinjenim u minulom ratu u Bosni i Hercegovini.Umesto da država Srbija na organizovan i dokumentovan način prikuplja podatke o zločinima nad Srbima u minulom građanskom ratu bivše SFRJ,kao i podatke o izmišljenom genocidu Srba nad Muslimanima u Srebrenici,da time razbije tu lažnu propagandu o nama da smo mi agresori i zločinci,…cela stvar je preupuštena stihiji i pojedincima rodoljubima poput Milivoja Ivaniševića.

On vredi više nego cela ova naša “banana” država u rukama Zapada uz pomoć ovih DOS prevaranata,lažova i bitangi…!

Ovom našom državom upravjaju svi samo ne Srbi,razni globalisti,internacionalisti i ostali plaćenici koji ne da ništa ne rade u odbrani istine,pravde,i dostojanstva lažno optuženog i satanizovanog Srpskog naroda,već svojom servilnom politikom prema toj lažnoj i manipulativnoj propagandi Zapadu, glavni su faktor da se ta izmišljena i totalitarnom propagandom nametnuta kolektivna krivica “da su Srbi krivi za sve” i dalje održi u svesti Srba i nestajanju Srba kao nacije.

Sa time se ne smemo nikada pomiriti i trebamo se braniti istinom od te lažne propagande i svih ostalih laži o nama Srbima,pa makar i ovako pojedinačno preko interneta i blogova,sajtova.

Na održanoj tribini o knjizi su govorili:dr Ljiljana Čolić,prof.dr Smilja Avramov,prof. dr Kosta Čavoški,prof.dr Ljubomir Protić i sam autor gospodin Milivoj Ivanišević.

Tribinu je vodio jerej Milorad Sredojević urednik “Hrišćanske misli”,a tribini su prisustvovali i Gospoda Episkopi Zvorničko -Tuzlanski Vasilije,Mileševski Filaret i Hvostanski Atanasije (Rakita) vikar Njegove Svetosti Patrijarha Pavla.
Ovaj audio zapis je značajna nadopuna tekstovima na mom blogu o lažnom genocide Srba u Srebrenici i moj skromni doprinos raskrinkavanju laži o nama Srbima i širenju prave istine o prošlom građanskom ratu.
Skidajte ovaj audio zapis,jer čućete takve gnusne laži o nama koje su prevazišle i Gebelosovu propagandu mašineriju laži iz Hitlerovog vremena,…širite vest dalje,jer audio klip je u “.mp3″ formatu i može se implementirati u mobilnim telefonima.
Audio zapis je preuzet sa našeg crkvenog sajta Svetigora

Preuzmi audio klip u celosti (11.27MB. 78:40 minuta)

2 одговора to “Srebrenica Jul 1995.- U traganju za istinom”

  1. Beastmaster Says:

    Mnogopostovana gospodo,
    (prijemda mi to oslovljavanje tesko pada)

    nisam namjeran mojim prisustvom nikoga vrijedjat, podcjenjivat il pak omalovazavat.

    Kao prvo uzsanut i zgrazen sam vasim tekstom o “navodnom genocidu nad Muslimanima” u Srebrenici al dakako zlocina iskljucivo samo nad Srbima u Srebrenici. U svakoj demokratskoj drzavi se negiranje genocida robijom kaznjava do se ovdje cak i svjestenici (”Bozije sluge???”) sprdaju sa zrtvama srpskih paravojnih soldateski i otvoreno po njima pljuju. Vas ” cijenjeni” Vasilije gdin Kacavenda il kako ga vi od mila Vaso zovete je 90-tih na Ozrenu tenkove blagosiljo i svijetom vodicom prskao da bi ti isti par dana kasnije ubijali neduzne civile po Sarajevu vecinom starce, zene i djecu. Taj isti Vaso je sagradio “dvore” u Bijeljinji na mjesto gje je Dzamija srusena. Sramotno je to sa vase strane da vasim bajkicama i izvrtanjem cinjenicama raspirivate pretezno vjersku netrpeljivost prema drugim nesrbima. Sjetite se samo kako je srpska javnost 90-tih gutala vijest kao pilav o tome kako “mudzahedini srpsku djecu lavovima bacaju” i slicne gluposti. Sav se i od same pomisli zgrazavam kad se sjetim da ti vasi ” boziji sluge” pred oltarom kleknu krste se i mola Uzvisenog za blagoslov i blagodat pa cim napuste crkvu okupe raju oko sebe i propovjedaju neku “vjecitu ugrozenost i stradanj srpske nejaci”. Nek vas sram i stid bude na ovom a na onom svijetu nek vam je na dusi. Pitam se samo sta cete Uzvisenom na sudnjem danu reci? Ipak vam kao takvima zelim boziji oprost za vasa nedjela i da vas izvede na pravi put. Sa postovanjem.

  2. Nebojša Says:

    Beastmaster,

    Dobro je što ste se kao Musliman javili sa vašim korisničkim imenom “Beastmaster”, što u prevodu znači, “gospodar zveri”, i da mi tako u vašem patetičnom i frazeološkom “Božjem” suvoparnom govoru , date inspiraciju da uz pomoć argumenata i činjenica, još jednom ukažem na čistu i besramnu laž da smo mi Srbi počinili genocid u “zaštićenoj zoni” zvanoj “Srebrenica”, iz koje je koljač Naser Orić sa svojom vojskom, ubijao Srpske civeli u okolnim selima, i tako stalno provocirao Srpsku vojsku da zauzme Srebrenicu, ne bi li se Muslimanska klanja prekinula…!
    Vi ste zgraženi nad tekstom, a mi smo ovde zgraženi bezočnim lažima da su Srbi počinili genocid u Srebrenici, za koji nema niti jedan elementarni dokaz, osim činjenice da su svetski moćnici svojom lažnom propagandom stali iz interesa na vašu stranu, gde je jedini “dokaz” da su Srbi genocidni, tako beskrupulozna i neviđeno orkestrirana kampanja svetskih medija, pod kontrolom vladara planete, da su Srbi počinili genocid!??

    Sve je već unapred određeno, u holivudskom scenariju “dobrih” i “zlih” momaka, gde su već unapred Srbi bilo koljači, a muslimani nezaštićena “nevinašca”, koja “zaštićenu zonu”, Srebrenica, koriste da bezočno ubijaju i kolju Srpske civile!

    Pre nego što ješ jednom iznesem nepobitne činjenice, da je genocid u Srebrenici gnusna i bezočna laž, da kažem neke stvari, kako je sve krenulo, ko je prvi opalio metak i tako bio odgovoran za rat i krvoproliće u Bosni…!

    Za rat u Bosni ste odgovorni vi Muslimani, jer je prvo, od vaše ruke, pre početka samih sukoba, stradao jedan Srpski civil, Srpski svat, …ej..na svadbi bre, alo…(!!)… i da ne bude da to samo nešto Srbi izmišljaju, ovde se može videti kako je krvnik i ubica, Musliman iz Bosne, Ramiz Delalić Ćelo, pričao kako je ubio Srpskog svata, u Sarajevu, na Baščarsiji, 1. marta 1992. godine ( pre rata!!!) što nedvosmisleno pokazuje da su Muslimani krivi i odgovorni za rat u Bosni!

    Musliman iz Bosne, Ramiz Delalić Ćelo priča kako je ubio Srpskog svata, u Sarajevu, na Baščaršiji, 1. marta 1992. godine.

    http://www.youtube.com/watch?v=mkr1L1Mtf2Y

    Dakle,…može ceo svet da bruji da su Srbi krivi za sve, za rat u BIH, ali to je tako patološki bolesno, jer sami vi Muslimani to negirate, vaš Ćelo…!

    Ma znate to i vi sami, ali vas boli istina i još vam donekle Zapad podupire tu laž, ali i oni će okrenuti ćurak na drugu stanu, nije daleko to…kad se točak istorije promeni, “potrošiće vas”…kao kad su po iskonstruisanim CIA lažima, da Irak poseduje biološko oružje, nepravedno i agresorski napali i bombardovali Irak, pa posle su sami priznali da izveštaj CIE nije bio istinit. Samo istina može pomiriti izmešane narode, a polako sve se više od strane raznih uticajnih ljudi sa Zapada, čuje glas istine koji se namerno “gušio” u kampanji laži o Srbima da su počinili genocid u Srebrenici.

    Ovde imamo video klip, gde o lažima oko Srebrenice govore nepristrasni strani izveštači, činovnici i službenici Ujedunjenih Nacija, i raznih drugih organizacija, koji su bili na poprištu sukoba…

    http://www.youtube.com/watch?v=1KfjyJak24w

    Ostaje mi samo još da citiram neke stvari koje su u donjim tekstovima, već objavljeni na sajtu, kao da kažem i to, da nama Srbima nisu najveći neprijatelji Muslimani, Hrvati, Nemci, Ameri…nego ova naša odnarođena i bezbožnička vlast, slugerajska petooktobarska DOS – ovska vlast, vlast koju je Zapad sa džakovima para doveo na tron vlasti, to je najveći talog Srpskog društva koji je ikada postojao, ikada…!!
    On se prodao Amerima za šaku dolara, i najviše guši istinu o svom sopstvenom narodu, da nije genocidan, da je genocid u Srebrenici najodvratnija laž, i umesto da angažuje stručnjake i finansira stručne i studijske radove, potkrepljene činjeničnim dokazima da Srbi nisu počinili nikakav genociod u Srebrenici, ona podano-patološki ćuti o tome, sve je prepušteno časnim pojedincima, a to da su Srbi počinili genocid u Srebrenici najveća je istorijska i činjenična laž s’ početkom 21-g veka!!

    Zabranjena istina o Srebrenici
    Prvi citat:

    “Aleksandar Pavić politikolog i vrsni analitičar 2007 godine je izdao knjigu “Zabranjena istina o Srebrenici” koja je u stvari priručnik zasnovan na isključivo stranim izvorima po kojima se vidi da je genocid Srba nad Muslimanima čista izmišljotina koja je imala za cilj da “moralni NATO” nađe povoda da zavodi pravdu bombardujući Srbe.
    Znači,radi što veće neutalnosti Pavić je celu svoju knjigu sastavio iz stranih izvora i izveštaja.”

    Drugi citat:

    “Pored činjenice koja je izrečena u mojim skorašnjim člancima o Srebrenici,da do Marta 2007-me nije iskopano više od 2500 leševa,iz ovog Pavićevog intervjua datog našem crkvenom sajtu SVETIGORA – globalni hrišćanski radio koga sam preuzeo,čućete još neke nove detalje koje raskrinkavaju celu to piramidalnu laž kreatora novog svetskog poretka o tome da su Srbi počinili genocid u Srebrenici.Pavić je bio gost u emisiji “Riječ posiječ” koju vodi i uređuje gospodin Spiridon Bulatović.
    Recimo,čućete da je u Julu 1995-te baba Olbrajt mahala nekakvim satelitskim snimcima na kojima se navodno vidi nekakav poremećaj terena u predelu Srebrenić “što ukazuje na genocid”.Ali,članice Saveta bezbednosti UN-a Velika Britanija,Francuiska i Amerika stavile su čitavu dokumentaciju o Srebrenici pod embargom od 30 do 50 godina,uključujući i te satelitske snimke,tako da kada bi se u nekom eventualnom sporu,koji bi recimo Srbija pokrenula da se izvedu na čistac svi ti dokumenti,da se raščisti cela stvar i da se stvarno argumentovano i činjenično dokiaže, šta se stvarno dogodilo u Srebrenici,mi to ne bismo mogli da saznamo ništa zbog tog embarga.”

    Treći citat:

    “A na terenu cifri,sve same hokus-pokus varijante,nigde DOKAZA!
    Muslimani i ceo svet mašu nekom listom od 7-8 hiljada pobijenih civila,a do Marta 2007-me kopali su kopali i iskopali nešto manje od 2500 leševa,a sa te njihove liste od 8000 čas pobijenih,čas nestalih, otkriveno je da su se 3000 imena sa te liste našla na biračkim spiskovima u BIH 1996-te i 1997-me godine…!”

    Četvrti citat:

    “A svedoci protiv Srba u Haškom tribunalu su posebna priča.

    Iz nekih Holandskih izveštaja se vidi “kvalitet” svedoka.Ključni svedok im je bio Merudin Orić koji je rođak koljača Nasera Orića.Nema šta,baš je “verodostojan svedok”.
    I na kraju mog teksta je pikanterija.Jedini kome je dokazano da je pobio muslimane je Bosanski Hrvat,a ne neki Srbin, Dražen Erdemović koji je priznao da je navodno kao borac u vojsci Bosanskih Srba učestvovao u streljanju 1200 muslimana i za to je osuđen 5 godina zatvora od strane Haškog suda.
    Ali,zato Srbin, general Krstić, za koga je presudom utvrđeno da niti je učestvovao,niti je dao neku naredbu za pokolje,niti je znao da se nešto dogodilo u Srebrenici, dobio 46 godina zatvora!??
    Ali Haški tribunal ga je dakle bez ikakvih dokaza optužio za genocid,samo zato jer je Hag izneo tvrdnju da je bilo genocida…!?
    E,sad…ni jednom Srbinu ništa nisu dokazali za genocid,ali je zato navodno priznanje Erdemović za streljanje 1200 civila bilo dovolno da se optuže Srbi za genocid,a lično je Haški tribunal utvrdio da je Erdemović mentalni bolesnik…!
    A nisu ni dozvolili unakrsno ispitivanje Erdemovića od strane Srba..!”

    Genocid u Srebrenici je bezočna i prljava propagandna laž!
    Pvi citat:

    “Već više od 10 godina, izraz «Srebrenica» koristi se kao sinonim za masakr «nedužnih muslimana» od strane hrišćana – tačnije, vojske bosanskih Srba, koja je navodno masakrirala, prema verziji koju trenutno prihvataju glavni mediji, «između 7.000 i 8.000 muslimana» kada je zauzela tu malu varoš u istočnoj Bosni sredinom jula 1995. Po toj priči, bosanski Srbi su zauzeli tu «Zaštićenu zonu UN» i zatim odveli i likvidirali više hiljada muškaraca, žena i dece tokom sledećih nekoliko dana, a zatim ih zakopali u masovne grobnice koje se još uvek otkopavaju skoro 12 godina kasnije.

    Beogradski istoričar i istraživač, Milivoje Ivanišević, koji se više od deset godina bavi dokumentovanjem žrtava jugoslovenskog građanskog rata, nedavno je doveo ove tvrdnje u pitanje u svojoj novoj knjižici, «Lična karta Srebrenice», u kojoj je izneto da su na Memorijalnom groblju u Srebrenici sahranjena tela više stotina ljudi koji nisu stradali tokom jula 1995. kada se navodni genocid dogodio, uključujući i ljude koji su umrli prirodnom smrću čak 13 godina pre samog događaja.

    Najnoviji dokazi koje nudi Ivanišević ukazuju da ne samo da jedan broj onih koji su sahranjeni na Memorijalnom groblju u Srebrenici nisu ubijeni tokom jula 1995, već da su ti ljud umrli znatno ranije, čak i početkom 1980-ih – to jest više od deset godina pre početka građanskog rata u Jugoslaviji.

    Prema Ivaniševiću, zaključno sa martom 2007. ili 12 godina nakon pomenutih dešavanja, na memorijalnom groblju je sahranjeno ukupno 2.442 tela. Među njima je ukupno 914 ljudi, ili preko 37 posto, koji su bili na biračkim spiskovima za izbore u Bosni 1996 – to jest, više od godinu dana posle navodnog genocida. Ti birački spiskovi su odobreni i provereni od strane Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju, koja je i nadgledala te izbore. Drugi, još značajniji nalaz, odnosi se na činjenicu da je «najmanje 100 ljudi» koji su sahranjeni na memorijalnom groblju umrlo prirodnom smrću. Ivanišević tvrdi da bi taj broj bio još veći da mu je omogućen pristup knjigama umrlih u Srebrenici i okolini. Ipak, u knjizi se navode nekoliko imena, zajedno sa datumima rođenja, smrti i mestima gde su umrli: Fetahija (Nazif) Hasanović, 1955 – 15.12.1996, Srebrenica; Šukrija (Amil) Smajlović, 1946 – 2.5.1996, Zalužje; Maho (Suljo) Rizvanović, 1953 – 3.1.1993, Glogova; Mefail (Meho) Demirović, 1970 – 10.5.1992, Krasanovići; Redžić (Ahmet) Asim, 1949 – 22.4.1992, Bratunac.

    Treće, Ivanišević tvrdi da je nekoliko stotina vojnika i civila prebačeno na memorijalno groblje sa drugih mesta i ponovo sahranjeno, uz muslimanski verski obred. Jedan od njih je Hamed (Hamid) Halilović (1940-1982), čije je telo prebačeno sa obližnjeg groblja u Kazanima, a koji je očigledno umro punih 13 godina pre “genocida” u Srebrenici. Između ostalih čija su tela prebačena na memorijalno groblje u Srebrenici su i Osman (Ibro) Halilović (1912-1989), Nurija (Smajo) Memišević (1966-1993), Salih (Šaban) Alić (1969-1992), Mujo (Hasim) Hadžić (1954-1993), Ferid (Ramo) Mustafić (1975-1993) i Hajrudin (Ismet) Cvrk (1974-1992).

    Četvrto, koristeći zarobljena dokumenta vojske bosanskih muslimana, Ivanišević navodi preko tuce imena vojnika čijim su porodicama odobrene stambene i socijalne beneficije koje pripadaju porodicama vojnika poginulih u ratu pre 11. novembra 1993, kada su ista dokumenta zarobljena od strane snaga bosanskih Srba.

    Peto, takođe na osnovu zarobljenih dokumenata, Ivanišević navodi imena više desetina bosansko-muslimanskih vojnika poginulih pre 7. marta 1994.”

    Drugi citat:

    “Još od samog početka su se i na Zapadu i na prostorima bivše Jugoslavije pojavila mišljenja koja su dovodila u pitanje kako tvrdnje zapadnih mas-medija tako i presude tribunala u Hagu o Srebrenici, ali ti glasovi nisu dobili skoro nikakav publicitet. U leto 2005. na desetogodišnjicu ovog događaja, «Srebrenička istraživačka grupa», većinom sačinjena od ljudi iz američkih i britanskih medijskih i akademskih krugova, i od bivših civilnih i vojnih zvaničnika i posmatrača UN sa iskustvom u bivšoj Jugoslaviji, postavila je sajt (http://www.srebrenica-report.com/), na kojem je cela priča o «masakru u Srebrenici» preispitana i demistifikovana. Umesto cifre od «7-8.000», zvaničnici UN i stručnjaci američkog Kongresa nude cifre od «700-800», «nekoliko stotina», «oko 2.000 muslimana i Srba ukupno», itd. Citirana je i izjava Henrija Vilenda (Henry Wieland), šefa Misije UN za ljudska prava, koji je proveo više dana intervjuišući Srebreničke izbeglice tokom jula 1995. da on nije našao «nikoga ko je video bilo koji zločin sopstvenim očima».

    Takođe su pod lupu stavljeni i forenzički dokazi, uz tvrdnje da je celokupni postupak iskopavanja i identifikacije tela pod kontrolom organizacije koju je osnovao pokojni bosanski islamistički vođa Alija Izetbegović. Sa svoje strane, jedan kanadski profesor međunarodnog prava dekonstruisao je presude Haškog tribunala o Srebrenici, ukazujući, između ostalog, da je general vojske bosanskih Srba, Radoslav Krstić, koji je osuđen na 46 godina zatvora, po presudi samog tribunala, oslobođen od optužbe da je ili učestvovao ili čak imao saznanja o navodnom masakru, i da je zapravo osuđen na osnovu tribunalove sopstvene konstrukcije o «komandnoj odgovornosti». Glavni svedok optužbe, Dražen Erdemović, bosanski Hrvat koji se pod nejasnim okolnostima našao u redovima vojske bosanskih Srba pošto se prethodno borio u bosansko-muslimanskoj vojsci, a koji je tvrdio je da je učestvovao u streljanju 1.200 srebreničkih muslimana, izuzet je od unakrsnog ispitivanja, proglašen od strane suda za «mentalno neuravnoteženog» i, na kraju, osuđen na 5 godina zatvora zbog svoje «kooperativnosti». Međutim, mas-mediji su, bez izuzetka, ignorisali nalaze grupe, čak i one koji su se pozivali na izveštaje tih istih medija sa terena u vreme pomenutih dešavanja.

    Holandski institut za ratnu dokumentaciju izdao je detaljan izveštaj 2002. godine pod naslovom «Srebrenica, ‘Zaštićena zona’» (http://www.srebrenica.nl/en/), u kome se, između ostalog navodi i to da, uprkos tome što je proglašena «Zaštićenom zonom UN», Srebrenica ustvari nikada nije demilitarizovana i da je u njoj bilo razmešteno nekoliko hiljada naoružanih bosansko-muslimanskih vojnika između 1992-1995. koji su sproveli više ubilačkih napada protiv srpskih sela u okolini. Ovu tvrdnju potkrepio je i izveštaj Generalnog sekretara UN upućen Generalnoj skupštini UN 15. novembra 1999. godine.

    Ivaniševićeva knjiga uskoro će biti prevedena i na engleski jezik…”

    (Ne) kome ne odgovara istina o Srebrenici?
    Prvi citat:

    “Да ли је могуће да Срби прихвате прозивање за геноцид у Сребреници на основу снимка убијања шест младића у месту које се не зове Сребреница, већ Трново? Како прихватити податак да нико из холандског батаљона није имао при руци дигитални фотографски апарат, мобилни телефон, или камеру, да сними „покољ” који се пред њиховим очима „догодио” у Сребреници? Како је могуће да не постоје сателитски снимци покоља у Сребреници, када се зна да је рат у Босни надгледан са дванаест сателита и да су неки, од тзв. стационарних, због надгледања на Западу планираних операције, премештени и „фиксирани” изнад Балкана? Како је могуће да муслиманске снаге које су се под борбом од 11. јула 1995. године повлачиле из тзв. заштићене зоне, у којој нису имале право да буду, нису снимиле ниједну сцену тих масовних злочина? Откуд то да амерички и британски обавештајци, убачени за време операције „Падобран”, не сниме бар једну сцену убијања?

    С друге стране, постоје безбројни докази о монструозним масовним злочинима над Србима. Филм о злочинима приказан у Центру „Сава” нису ни покушали да виде чиновници „великог брата”
    Istina – pogledaj >

    Drugi citat:

    “Ко жели да сазна истину о Сребреници треба само да отвори сајтове на Интернету и позове независне сведоке. Џеред Израел (Jared Israel) је у чланку „Сребреница, мали град у Југославији”, објављеном 20. јула 2000. у „Дејли телеграфу” (Daily Telegraph) и 28. јула 2000. у „Њујорк посту” (New York Post), написао да је у Сребреници био дан после 12. јула 1995. Остао је осам дана. Кретао се слободно где је хтео. Нико није помињао тешке оптужбе. У тексту је нагласио: „Створен је мит Клинтонове администрације ради петогодишње клевете Срба. Идеја је била да се лаж понови довољно пута да народ поверује у њу”.


Leave a Reply