Autor: Svetozar Radišić
MALI „ELEKTROMAGNETNI MONSTRUMI“ NE PRESTAJU DA PRŽE MOZAK
NAJNOVIJE GENERACIJE MOBILNIH TELEFONA, A VEROVATNO I SVIH DRUGIH ELEKTROMAGNETNIH UREĐAJA KOJI SE SVAKODNEVNO KORISTE U DOMAĆINSTVU I DALJE ZRAČE I ŠTETNO UTIČU NA LJUDSKI MOZAK I OSTALE ORGANE ORGANE U LJUDSKOM TELU
Piše: prof. dr Svetozar Radišić
Nije logično da se razmatra elektromagnetno oružje i njegova zloupotreba, a da se ne pomene da „obični ljudi“ nisu ni svesni u koliko opasnom, ozračenom, okruženju žive i da je na to prilično davno, pravovremeno, upozoravao ruski naučnik V. I. Vernadski (1863-1945). Naime, ljudi bezuslovno prihvataju modernu elektronsku tehniku, iako su nezavisni naučnici utvrdili da je ona opasna po ljudsko zdravlje, zbog nejonizujućeg zračenja i posledica koje se ispoljavaju na sadašnjoj generaciji. U tu vrstu tehnike mogu da se svrstaju: elektrodistributivne visokonaponske mreže velike snage za prenos električne energije, računari, električni kreveti, električna ćebad, TV aparati, mobilni telefoni – svako elektromagnetno polje… Većini ljudi malo znači što na mobilnim telefonima treba da piše da mogu izazvati poremećaje u organizmu korisnika. Profesor Dejvid Strejer, šef istraživačkog tima na Univerzitetu Juta, upozorio je da osobe koje koriste mobilni telefon u toku vožnje pate od tzv. tunelskog vida, odnosno njihov mozak ne obrađuje periferne informacije o svetlosnim signalima, saobraćajnim znacima i drugim vozilima na putu.
Naime, sve veći broj slučajeva tumora na mozgu australijski lekari povezali su sa razvojem mobilne telefonije u Australiji. Britansko Udruženje za zaštitu potrošača saopštilo je, po narudžbini britanske vlade: „Mobilni telefoni ponašaju se kao antene koje tri puta više zračenja nastalog u njima usmeravaju prema mozgu“. Grejam Džekobs, urednik časopisa „Vič“ (Which? ), predložio je: „Trebalo bi ograničiti upotrebu telefona dok se ne donesu pouzdani zaključci o štetnom uticaju mobilnih telefona na ljudski mozak“.
Dr Džerard Hajland u istraživanju na univerzitetu u Voriku došao je do saznanja da mobilni telefoni izazivaju kod mlađih od (18)16 godina gubitak pamćenja i da „radijacija niskog intenziteta i zagrevanje kože na glavi za nekoliko stepeni Celzijusa ometa rad mozga“. Džordž Karl sa Univerziteta u Vašingtonu tvrdi da su svi eksperimenti stručnjaka za radijaciju, a obavljena su istraživanja na 50 različitih mesta, dokazali da upotreba mobilnih telefona teško oštećuje zdravlje korisnika. Britanski naučnik Rodžer Koghil, posle deset godina eksperimentisanja, ustanovio je da se bela krvna zrnca oštećuju prilikom izlaganja mikrotalasnoj radijaciji. Nemački istraživači sa Univerziteta u Esenu ukazuju da su ljudi koji koriste mobilne telefone trostruko više izloženi pojavi raka oka. Tim sa Univerziteta Kompultense u Madridu zaključio je da je uticaj mobilnih telefona na ćelije mozga veći nego što se to mislilo i da čak i oblik telefona povećava jačinu magnetnog polja koje se stvara.
Mnogi korisnici mobilnih telefona već su se žalili na bolove u predelu ušiju, zaglušenost i brujanje, glavobolje i teškoće sa vidom. U britanskom časopisu „Svetske vesti“ stvaraoci mobilnih telefona su 31. jula 1999. optuženi za zaslepljujuće glavobolje, krvavljenje zuba, bolove u uhu, gubitak pamćenja i hroničan umor. Iz aspekta biološkog dejstva značajno je što se kod digitalne telefonije obavlja impulsna modulacija. Naime, tu se govor prenosi preko signala koji se modulišu u oblik impulsa određenog trajanja u vidu paketa govornih informacija. Učestalost tih paketa je u mobilnoj telefoniji od dva do 217 u sekundi, a poznato je da ljudski mozak „radi“ na frekvencijama od jedan do 50 herca. Zanimljivo je da frekvencija paketa kod sistema satelitske telefonije NADC iznosi upravo 50 herca u jednoj sekundi, a da je njegovo trajanje 6,7 milisekundi. Poznato je da se za potrebe mobilne telefonije koriste frekvencije u rasponu od 450 do 2.200 MHz, a da ljudski mozak vibrira u tzv. Ro opesgu frekvencijom do 600 herca. Inače većina mobilnih telefona „operiše“ na frekvencijama od 800-900 megaherca, ali ima neprestano, snažno elektromagnetno dejstvo, što je moguće svako da se shvati kada vidi prilog na Internetu u kojem se aktiviranjem mobilnih telefona kukuruzna zrna pretvaraju u kokice.
U jednom eksperimentu ruski istraživači su stavili kokošije jaje u porculansku posudu i s obe strane postavili mobilne telefone. Zatim su jednim od njih pozvali onaj s druge strane jajeta. Posle prvih petnaest minuta „razgovora“, na jajetu nije bilo promena. Ali, nakon 20 minuta ljuska jajeta je počela da se zagreva. Oko 40-tog minuta skuvalo se belance, a oko 65-tog i žumance.
O mogućem uticaju sistema za mobilnu telefoniju može se zaključiti i na osnovu informacije da je avion MD-80 (Al Italia) sa 160 putnika na liniji Napulj-Torino bio primoran 8. januara 1996. da neplanirano „tvrdo sleti“, jer su svi uređaji u avionu na frekvencijama do 50 MHz bili blokirani, nakon što je jedan nestrpljivi putnik mobilnim telefonom javio supruzi kada i gde na aerodromu da ga čeka.
Slične probleme s korišćenjem mobilnih telefona doživeli su i putnici skandinavske SAS avio-kompanije. Njihov avion bio je prinuđen da sleti 17. februara 1998. „jer je jedan putnik zaboravio da isključi mobilni telefon, čime je izazvana lažna uzbuna u sistemu za automatsko pilotiranje“. Uostalom, od januara 1994. godine Australijski biro za bezbednost u avio-saobraćaju zabeležio je oko 50 incidenata u avionima koje su izazvali elektronski uređaji nesavesnih putnika.
Neko će se zapitati: kakve veze ima štetnost po zdravlje i telefonsko ometanje autopilota. Međutim, to samo znači da je zaboravljena činjenica da membrane nervnih i svih ostalih ćelija funkcionišu na bazi električnih potencijala, a to znači da im je moguće elektromagnetnom emisijom poremetiti uobičajeni bioritam. Uređaji koji remete rad elektronskih kompjutera i navigacione opreme slično utiču na ljudski organizam. Prema istraživanjima Američkog instituta za nacionalne standarde i ruske Agencije za standarde, iz pomenutih razloga se na telefoniranje, za gledanje TV i slušanje radija, sme da „utroši“ najviše osam sati dnevno. Posledice nepoštovanja tih sugestija su već pomenuti simptomi različitih bolesti. Pored opasnosti koju može da uzrokuje svako elektromagnetno zračenje postoji i drugi efekat ne manje uticajan na koru velikog mozga. Naime hirurg u bolnici „Kraljica Meri“ u Hongkongu suspendovan je, pošto je za vreme operacije razgovarao mobilnim telefonom o kupovini kola i njihovoj ceni. Fenomen mobilnih telefona već je poremetio kriterijume u ljudskoj svesti (shvatanja ljudi) i uticao na oblikovanje informacija.
Uticaj radio-frekventnog zračenja (RF) na ljudski mozak nije sporan, ali naučnici, iako znaju da se više od 50 odsto izlazne snage zračenja kod mobilnog telefona apsorbuje u glavi korisnika, umesto da se koristi za ostvarenje veza i komunikaciju, još nisu izučili „vrele tačke“ (mesto neočekivane apsorpcije zračenja u moždanom tkivu) i nisu precizno odgovorili na pitanje – da li lokalno povećanje temperature u glavi može da dovede do štetnih efekata, kolikih i kakvih? Mada čini se nerado, naučni podaci o štetnosti po ljudski organizam ipak su objavljivani, čak i u Srbiji. Tako je Miroslav Hrnjak, ekspert Instituta za medicinu rada Zavoda za preventivnu medicinu VMA, objavio naučni napis pod naslovom „Medicinski aspekt korišćenja mobilne telefonije“. Tekst je izašao u časopisu „Vojnosanitetski pregled“ broj 1/2000 i potvrdio sve prethodno navedene probleme.
Poznato je da radiofrekventna (RF) zračenja izazivaju kod čoveka povećanje temperature u tkivu više od jedan stepen Celzijusa. U eksperimentima je dokazano da isto zračenje kod životinja može da dovede do pojave zamućenja u sočivu oka, deformacije na plodu i testisima, do različitih fizioloških i termoregulacionih reakcija i opadanja sposobnosti za obavljanje mentalnih zadataka. Zato nije jasno zašto nema više naučne opreznosti u istraživanjima eventualnih štetnih efekata.
Zaključak da se za sada nisu mogli definisati štetni efekti mogućeg lokalnog povećanja temperature u glavi prilikom korišćenja mobilnih telefona, zbog teškoća u određivanju stepena „upijanja“ zračenja u glavi, i da uprkos rezultatima koji ukazuju na nešto povećani rizik nema dovoljno nedvosmislenih dokaza o riziku od kancerogenih efekata pri izlaganju elektromagnetnom zračenju, najblaže rečeno nije human, jer stvara uslove za eksperiment in vivo na stotinama miliona ljudi. Eksperti u oblasti telekomunikacija predviđaju da je broj mobilnih telefona 2002. godine u svetu dostigao cifru od 700 miliona.
S druge strane, očevidno je da se nešto događa s mozgom ljudi koji ne mogu da odole „magičnom mobilnom telefonu“, kada (ne)svesno prihvataju opasnu podelu pažnje koristeći ga u situacijama opasnim po život, koje zahtevaju potpunu koncentraciju.
Međutim, treba verovati da će stanje s mobilnim telefonima s početka 21. veka ostati samo dokaz da elektremagnetna energija utiče na funkcionisanje mozga, a da će usavršeni modeli mobilnih telefona biti manje opasni ili sasvim bezopasni za upotrebu. Uostalom, profesor mašinstva Rodžer Grin, sa Univerziteta u Voriku osmislio je novu antenu za mobilni telefon, koja preusmerava zračenje. Tako je količina zračenja usmerenog ka glavi smanjena za trideset puta, a zračenje u suprotnom smeru povećano je dva puta. Postoji mogućnost primene slušalica, umesto naslanjanja uz glavu tog antenskog sistema.
Za sada se na navedeno ne upozoravaju građani i ne traže zaštićenija rešenja, kao da nekome odgovara da uništi, „ispiranjem mozga“ i smanjenjem njegovih mogućnosti, što više pripadnika mlade generacije, koja se, nedovoljno sazrela, poigrava s najnovijim generacijama „malog elektromagnetnog monstruma“. Deca su opsednuta mobilnim aparatima – čak i spavaju sa njima, slušajući muziku u krevetu.
Za samo nekoliko minuta mikrotalasi iz mobilnog telefona mogu da stvore rupu u krvno-moždanoj barijeri. Tiroidna žljezda, u predelu vrata, neprestano apsorbuje mikrotalase. Zračenje smanjuje rad hipofize u mozgu, koja treba da stimuliše tiroidne hormone, uzrokuje dijebetes, alergije, poremećaj imunog sistema, zaglupljuje… Dok šetaju ulicom, u gradskom saobraćaju, na žurkama, deca ne ispuštaju mobilni telefon iz ruku, a mamonizovani roditelji su „nemoćni“ i samo sležu ramenima. Sve(t) trešti od muzike, ali šta se događa u dečijoj njihovoj glavi?










































август 3, 2008 у 23:50
LOL
август 4, 2008 у 01:03
август 4, 2008 у 10:08
А вид ово:
http://uk.youtube.com/watch?v=WL1uu595F3c
август 4, 2008 у 10:20
Šalu na stranu,ali čovek ni ne sluti šta mu se sve događa u glavi,mislim te hemijske pronene i zagrevanje mozga usled raznih zračenja, pa i zračenja mobilnog telefona.
Zato ću ja s vremena na vreme na blogu davati tekstove o tome.
A otvorio sam i rubriku „zdravlje“, gde će biti reči o tome kako čovek da bude gospodar svog zdravlja,jer čim upadne u „mašinu“ kljukanja sa lekovima,postaje farmakološko zamorče…
http://dzonson.wordpress.com/category/фармаколошка-мафија/
јануар 20, 2009 у 22:28
Bravo Nebojsa odavno nisam bila kod tebe u goste, pravo si cudo.Pozdrav od Goce
фебруар 23, 2009 у 13:48
http://www.youtube.com/watch?v=hliGQWB911s&feature=related
mmmm… da… jeste
фебруар 23, 2009 у 15:04
Po meni nije poenta da li mobilni telefon pravi kokice,ili ne,da li je to trik,ili nije,pa da sad neko po tome zaključi da li je zračenje mobilnog telefona štetno ili ne.
Možda je trik to za kokice,možda nije.
Štetnost elektromagnetnog zračenja mobilnog telefona čovek perceptivno i ne primećuje,niti samo zračernje,jer to nije dodir vruće ringle pa da osetiš kako peče,radi se o frekventnom zračenju za koje priroda nije obdarila čoveka nekim momentalnim osetilima za to.
Drža ga stalno pored srca dok si na poslu,u gornjem levom džepu,namesti to tako.
Neće ti od srca postati kokica ,ali će slabije kuckati…
No,naravno,bolje je da to ne probaš..
Ali bože moj,svuda u svetu manija za mobilnim telefonima je očita,reklame u korist mobilnog su stravične,pa ko misli da nije štetan,može i da se priključi na mobilni dok spava,da ako stigne neka poruka,odgovori na nju još u snu,ne mora da se budi…